Kada se novootkriveni dijabetičar obrati oftalmologu, što bi trebala biti obaveza svakog obolelog, ukoliko je očno dno bez oštećenja, a radi se o dijabetesu  tipa II, savetovaće se kontrola najmanje jednom godišnje dok god nema nikakvih promena očnog dna, ili pak češće ukoliko se radi o dijabetesu tip I. Trudnicama se očni pregled savetuje u svakom trimestru trudnoće. Ukoliko se već na prvom oftalmološkom pregledu otkriju znaci dijabetesne retinopatije, u zavisnosti od njenog stadijuma, zavisiće dinamika daljeg praćenja i terapija.

Opasnost koju po vid predstavlja dijabetesna retinopatija, leži u činjenici dugog neprimetnog napredovanja bez ikakvih vidnih smetnji. Ako se u ovoj fazi bolesti dijabetičar ne stavi pod nadzor oftalmologa, može se izgubiti dragoceno vreme za pravovremeno započinjanje laserfotokoagulacije očnog dna, pa bolest nekontrolisano napredujei nepovratno oštećuje vid.

Oštećenjem krvnih sudova očnog dna povećava se njihova propustljivost, što dovodi do isticanja krvi i tečnosti,  odnosno, do pojave otoka i nakupljanja masnih naslaga. Tek kada ove promene zahvate žutu mrlju (centar očnog dna), pacijent primećuje pad vidne oštrine. Dijabetesni otok žute mrlje, predstavlja vodeći uzrok slabljenja vida kod radno sposobnih ljudi. Oko 14% dijabetičara ima ovo stanje i prevalenca raste na 29% kod dijabetetičara koji su na dugogodišnjoj insulinskoj terapiji. Ukoliko se na vreme ne leči u 25% obolelih unaredne  tri godine doći će do znatnog i ireverzibilnog gubitka vida. Nažalost, ovaj stadijum ukazuje na već poodmaklu bolest i može do izvesne mere da se leči injekcijama koje se daju u oko, često u kombinaciji sa laserskom terapijom, koja ima za cilj da spreči dalje propuštanje krvnih sudova i da smanji otok žute mrlje, kako bi se vidna funkcija stabilizovala.

Ukoliko se ni u ovoj fazi ne započne lečenje,  daljim napredovanjem bolesti  smanjena ishranjenost mrežnjače predstavlja stimulans za stvaranje novih, patoloških krvnih sudova, što ujedno  predstavlja najopasniju komplikaciju dijabetesne retinopatije, jer u završnoj fazi dovodi do najtežih oštećenja vida i na kraju slepila. Ovi novoformirani krvni sudovi  su lošeg kvaliteta, lako prokrvare, što dijabetičar primećuje kao pojavu “dima“ u oku , ako je izliv krvi mali, ili kao tamnu mrlju ili zavesu u oku, ako je izliv krvi veći, što je praćeno teškim oštećenjem vida. Kod manjih krvnih izliva vrši  se laserska zaštita očnog dna a kod većih  vrlo složena  i funkcionalno često neizvesna operacija – vitrektomija.

Zbog veoma teških posledica koje nekontrolisana  šećerna bolest ima na vidnu funkciju, kod svih dijabetičara su neophodne redovne oftalmološke  kontrole. Na taj način bolest može da se otkrije u najranijem stadijumu i da se omogući pravovremena  laserska zaštita očnog dna, što je danas jedini pravi put zbrinjavanja dijabetesne retinopatije i sigurna prevencija tečkih oštećenja vida i slepila.